Ninoslav Sušilović, predsjednik Posavske stranke, govori o politikama HDZ-a BiH i promjenama unutar hrvatskog političkog korpusa – Ekipu okupljenu u HDZ-u i dijelu stranaka HNS-a ne interesira ništa sjeverno od Ivan-planine.
Jesu li jednaki Hrvati iz Posavine i Hrvati iz Hercegovine?
– Što se tiče očite i nesporne neravnopravnosti unutar hrvatskog nacionalnog korpusa, moram naglasiti da ona nema nikakve veze s običnim pukom koji na cijelom prostoru ove zemlje brine svakodnevne egzistencijalne brige. Radi se o pojedincima s imenom i prezimenom koji su, koristeći sve legalne i nelegalne metode, došli do pozicija s kojih se igraju bogova i bez ikakvih moralnih skrupula rade za ostvarenje ciljeva onih s vrha hijerarhijske piramide, akumulirajući pri tome velika materijalna bogatstva za sebe i uski krug ljudi oko sebe.
Žrtve interesa
Ekipu okupljenu u HDZ-u i dijelu stranaka HNS-a ne interesira ništa sjeverno od Ivan-planine. Oni čekaju priliku da se počnu povlačiti nekakve nove granice (plutajuće, privremene, stalne… nebitno) kako bi prostor zapadne Hercegovine zaokružili kao ekskluzivno hrvatski. S obzirom na to da su od Posavine još ostale ove dvije i pol općine koje su “tako daleko” od novog entiteta, njihova eutanazija vjerojatno bi prošla bez previše buke, objašnjena kao “logičan” rasplet, a od preostalih Posavaca bi se očekivalo da razumiju tu “žrtvu za više nacionalne interese”. Iz tog razloga smatram jako bitnim političko djelovanje Hrvata srednje Bosne. Ukoliko se odupru ovim pritiscima, ostanu autentični i ne pristanu biti uvučeni u perverzne igre novih entiteta, izbornih jedinica ili čega već, opstat će mogućnost da, jednog dana, svi ljudi u ovoj zemlji žive ravnopravno, pa među njima i Hrvati Posavine, Hercegovine, srednje Bosne…
Posavska stranka postoji 13-14 godina i niste nikada bili u koaliciji sa HDZ-om BiH i SDA. Upravo njih smatrate odgovornima za ovakvo stanje?
– A tko bi, ako ne ljudi koji 30 godina upravljaju ovim prostorom (i organizirani su u dvije političke organizacije: HDZ i SDA), mogao biti kriv za stanje u kojem se nalazi Županija posavska? Srbi, Bošnjaci, Židovi, masoni, marsovci…? Jasno je da je djelovanje ove dvije, samo nominalno političke stranke, a ustvari interesno-kriminalne organizacije, koje vladaju ovim prostorom u neraskidivoj koaliciji sve ove godine, dovelo do stanja da prostor koji je trebao biti mjesto poželjnog življenja postane žabokrečina u kojoj je življenje zamijenjeno preživljavanjem. Ovakvo djelovanje ove dvije organizacije i jeste, indirektno, dovelo do osnivanja Posavske stranke. Da su radili posao u interesu većine onih koji ovdje žive, vjerojatno se Posavska stranka ne bi nikada ni osnivala.
Kako se (iz)boriti za promjene?
– Teško. S obzirom na to da su pred nama lokalni izbori, govorit ću samo o situaciji kakva je u našoj županiji. HDZ, kao najjača stranka u ŽP-u (u suradnji sa strateškim partnerom u podjeli plijena – SDA), već dugi niz godina najaktivnije radi na uništavanju bilo kakve oporbe ili nečega što bi moglo ličiti na nju. Kupovine, prijetnje, ubacivanje igrača u redove oporbe i sve ostalo što im je bilo na raspolaganju doveli su do toga da je oporba u ŽP-u zaista desetkovana. Jedni su se prodali, drugi predali, treći umorili…
– Trideset godina vlasti jedne stranke obeshrabrilo je mnoge i ubilo im volju i želju za daljnjom (neuspješnom) borbom. Kad na sve to dodamo i brojne izborne manipulacije, kupovinu i krađu glasova, prepravljanje rezultata, manipulaciju dopisnim glasovima…, onda za rezultat imamo da i dobar dio ljudi koji ne podržava ovu i ovakvu vlast sve manje izlazi na izbore, jer ne vidi smisao u tome. Ukoliko ne dođe do tehničkih izmjena Izbornog zakona o kojima se toliko (samo) govori, do promjena u Županiji posavskoj na sljedećim izborima neće doći. Naravno, bez obzira na većinu, jako je važno da oporbene stranke dobiju što više mandata kako bi se u općinskim vijećima mogao čuti i drugi glas, kako bi ljudi koji se nisu ni predali ni prodali imali priliku javno govoriti i ukazivati na stvarno stanje stvari koje vladajući svojim manipulacijama tako vješto prikrivaju.
Da li se Hrvatski narodni sabor pod vodstvom Dragana Čovića, kao lidera HDZ-a BiH, bori za sve Hrvate u BiH?
– Što se tiče Dragana Čovića, HDZ-a i HNS-a, ne bori se on ni za koje Hrvate. HDZ i ekipa okupljena u HNS-u (većina zbog svojih osobnih interesa) služe mu isključivo za održavanje pozicije i uvećanje moći i kapitala. Sve ostalo su priče za malu djecu. Upravo iz tog razloga, zadnjih godina dolazi do osnivanja nekoliko novih stranaka koje su, skoro po pravilu, krenule kao lokalne, odnosno regionalne. Dakle, shvatili su, kao i mi prije 14 godina, da se torturi s vrha (koja je skoro pa pravilo u svim velikim strankama) može oduprijeti jedino osnivanjem regionalnih stranaka, koje će se voditi interesima isključivo svoje sredine, a ne biti puki kotačići u strankama gdje se odluke donose ukazom i naredbom glavnog šefa. To se upravo dešava i HDZ-u i SDA. Mnogi su vjerovali da će kroz djelovanje u “velikoj” i “moćnoj” stranci lakše ostvariti neke ciljeve i zbog toga su gutali mnoge kompromise, ali kada politika i način djelovanja tih stranaka toliko zastrane da gube svaki smisao, onda se nešto mora poduzeti. Kako je razlog osnivanja ovih stranaka vrlo sličan, da ne kažem isti, logično bi bilo da i njihovo djelovanje bude sinkronizirano jer su im krajnji ciljevi slični.
Za normalnu zemlju
Doduše, što se tiče jedinstva, smatram da nam ne nedostaje samo jedinstvo hrvatskih stranaka nego puno više jedinstvo svih normalnih ljudi u ovoj zemlji. Ne budu li svi normalni (što god to značilo) i dobronamjerni, jedinstveni u borbi za normalnu zemlju u kojoj se nitko ni po kojem pitanju neće osjećati neravnopravan, na djelu ćemo imati jedinstvo ovih kriminalno-interesnih organizacija, koje su za uvećanje i održavanje svoje vlasti i novca spremne žrtvovati i te narode za čije se interese navodno bore.
Stranke koje okupljaju Hrvate iz nekoliko gradova u BiH dogovaraju zajedničko djelovanje. Kakva su Vaša očekivanja?
– Bilo bi sasvim logično da dođe do suradnje, pa i zajedničkog djelovanja gdje god je to moguće. Doduše, na redu su lokalni izbori u kojima ta suradnja neće biti moguća na način stvaranja koalicija koje bi rezultirale zbrajanjem glasova, ali bi zajedničko djelovanje, međusobna potpora i nastup zasigurno osnažili njihove pozicije i ovom osiromašenom, poniženom i razočaranom narodu poslali poruku da još ima nade, da nisu svi isti, da normalno, pravedno i pošteno nisu nikakvi relikti prošlih vremena, nego nešto za što vrijedi živjeti i boriti se.
Iskreno se nadam da će biti dovoljno razuma, dobre volje i zajedničkih interesa da se uspostavi iskrena suradnja u općem interesu, a za dvije godine, možda i sa još nekim strankama, izađe na zajedničkim listama koje će obećavati stvarnu promjenu u interesu svih koji žive u ovoj zemlji. Promjenu koja će ovoj prelijepoj zemlji osigurati uvjete da bude barem normalna država.
Izvor: Oslobođenje