
Riječ je o knjizi „Leksikon domlječkih riječi, izraza i primenki“ – nekoj kombinaciji rječnika, zbirke narodnih svatovskih pjesama i izreka; opisa događaja i običaja; objašnjenja kako su mještani dobili svoje nadimke i zašto baš takve, a sve to sa elementima nekih književnih obrada. Ali taj konglomerat nije napravljen bez neke logike i reda, sve je spojeno u čvrstu i skladnu cjelinu i svi elementi se međusobno nadopunjuju i sjedinjuju.
Ni jedna knjiga do sada, niti bilo šta drugo što govori o ovom podneblju i njegovim ljudima, nisu tako vjerno opisali ovu sredinu kao Poletova knjiga. Čini se da u tome i jest tajna činjenice da ona ostavlja toliko traga i da je toliko ljudi želi. Žele je Domaljevčani, jer im ona služi kao identifikacijski dokument, nešto što će najbolje svima pokazati ko su oni i kakvi su. Sada, kada je Domaljevčana mnogo više u svijetu nego u rodnom selu, posebno im se čini važnim imati takvu knjigu koja u njihovim domovima zauzima počasno mjesto, nešto kao sveta slika, ikona, suvenir koji će ostati potomcima kao veza sa zavičajem. Kako ljudi, koji su ostali bez zavičaja u ratu, čuvaju ključeve od svojih razrušenih kuća kao jedinu uspomenu na zavičaj, tako će mnogi Domaljevčani imati ovu knjigu kao vezu sa mjestom svoga porijekla.