Godinama se ponavljaju iste priče o ugroženosti svih od sviju, trećim entitetima, odcjepljenjima i sl. u koje ne vjeruju ni oni koji ih izgovaraju. Sklapaju se “strateška partnerstva” i sa samim crnim vragom samo da bi se osigurale pozicije koje garantiraju lagodan život i enormno bogaćenje.

Gospodine Sušiloviću, kakvo je treuntno stanje u Orašju i Županiji Posavskoj a povodom najnovije političke situacije u BiH?

-Tražeći riječ koja bi opisala trenutno stanje nisam našao prikladniju od “napeto”. Aktualna dešavanja u BiH izazvala su veliku pažnju i interes stanovnika Županije Posavske. U razgovoru s brojnim građanima ovih dana osjetio sam da se kod velike većine njih pojavila već izgubljena nada da “ovo što se dešava” možda ipak donese neke promjene. Međutim, kontrolirana medijska kampanja (u kojoj se sve svodi na “huligane i divljaštvo” a zaboravljaju pravi uzroci) i politiziranje postojeće situacije koje vrše vladajuće stranke (prokazivanje teorija zavjere i “unutrašnjih i vanjskih centara moći” usmjerenih upravo protiv naroda koga navodno predstavljaju) zbunjuje ljude. U tom košmaru kontradiktornih informacija nisu sigurni gdje je istina. Da li da slušaju medije i političke huškače ili ono što im govori njihov razum i srce. U toj konfuziji pomiješanoj sa strahom koji se već odavno ugnijezdio u posavskog čovjeka većina se još uvijek suzdržava od aktivnog angažmana u prosvjedima.

Ne ulazeći ni u “teorije zavjere” ni u “dešavanja naroda” činjenica je da su aktualna dešavanja dovela do toga da do sada gorde, ohole i bahate političare po prvi puta gledamo preplašene i nervozne. Aktualna vlast (na svim nivoima) je, oprostite na izrazu, “napunila gaće” i ne bira sredstva da sačuva postojeće pozicije i spriječi daljnje “otvaranje očiju” ljudi koje su godinama varali, lagali i krali. Nakon dva desetljeća uljuljkanosti u svojoj moći, sigurnosti i nedodirljivosti desilo se “nešto” što ih je naglo i vrlo grubo probudilo. Ono što je najodvratnije u toj njihovoj reakciji na šok kome se nisu nadali je to što se, po tko zna koji puta, loptica pokušava prebaciti na polje međunacionalnih odnosa jer je to jedini prostor gdje se oni snalaze i uspješno profitiraju skoro tri desetljeća.

U Odžaku se već par dana održavaju mirni prosvjedi pred zgradom općine, a u Orašju je prvi prosvjedni skup održan u petak 07.02. kada se u gradskom parku okupilo nešto više od 200 građana koji su u koloni otišli pred zgradu Vlade gdje su se u mirnom prosvjedu zadržali nešto više od sat vremena. Predstavnike građana nije imao tko primiti jer su predsjednik vlade i ministri već ranije napustili zgradu. Novi skup je zakazan za utorak 11.02.. Već u ranim prijepodnevnim satima se mogla osjetiti nervoza u gradu: policijske patrole na svim ulazima u grad, blokiran dio glavne ulice, specijalci pod punom opremom, grupice stranačkih poslušnika koji su budno promatrali dešavanja… Razumljiva je bila vidljiva neugoda na licima ljudi koji su se okupljali u gradskom parku. Cijelom općinom su kružile “provjerene informacije” o dolasku “dva (poslije je naraslo na šest) autobusa Tuzlaka koji će napraviti nerede” (interesantno i simptomatično – istu priču priča i Dodik!?).

Usprkos svemu, okupljeni građani su, praćeni budnim okom specijalaca, dostojanstveno i mirno formirali kolonu i uputili se pred zgradu Vlade ŽP. Tamo su ih ponovno dočekale “jake snage MUP-a” (koji su i sami prije desetak dana bili sudionici prosvjednog skupa) i vlast sakrivena iza leđa najlošije plaćenih policajaca u Europi. Nakon prijema predstavnika koji su iznijeli zahtjeve prosvjednika okupljenima se obratio predsjednik Vlade koji je rekao da su zahtjevi realni i da oni već rade na njima (sad će, evo, 20 godina) i nastavio s nekom čudnom pričom o “očuvanju dobrih odnosa Hrvata i Bošnjaka” i “čuvanju ustavnog poretka i suvereniteta Bosne i Hercegovine”!? I mada neki pokušavaju omalovažiti važnost i ozbiljnost ovih prosvjeda (podsmjehujući se s brojkom od 200-tinjak okupljenih) pravu važnost i veličinu ovom događaju dala je upravo aktualna vlast aktivirajući desetine specijalaca (i brojne policajce u civilu koji su kružili među okupljenima), blokirajući ulice, ulaze gradu kao i organizirano širenje panike i straha “od huligana iz Tuzle”. Naravno, sve sa ciljem da se što veći broj ljudi odvrati od sudjelovanja u apsolutno opravdanim prosvjedima. Netko tko ima čistu savjest, ne bi imao potrebe za tim. Kako je jadno kada te policija mora braniti od naroda koji te je birao…

Najavljeno je da će se održavanje prosvjeda nastaviti, a hoće li građani Županije Posavske shvatiti da im nitko drugi, osim njih samih, neće promijeniti stanje i masovnije se uključiti, vidjet ćemo… Ujedno bih, ako mi dopustite, iskoristio priliku da se obratim svima koji žive izvan Županije Posavske i koji bi možda imali namjeru solidarizirati se i pridružiti se prosvjedima u ŽP, ako ne žele učiniti kontraefekt, da to ne čine. Smatram da građani Županije Posavske moraju sami, vlasti koju su birali, reći što joj spada. Ako takvih nema dovoljno, onda ništa… Nama je dobro. Sreća jedna neopisiva…

Vaša je stranka prethodnih godina javno govorila o svim tim problemima. Ne samo da niste poslušani, nego niste niti slušani.

-Nažalost, u pravu ste. Preko naših zastupnika u općinskim vijećima i Županijskoj Skupštini, kao i putem priopćenja i javnih tribina koje smo održavali po mjesnim zajednicama ukazivali smo na brojne probleme, katastrofalno stanje i financijske dubioze u skoro svim oblastima društvenog života, ali se preko toga prelazilo kao da se to dešava negdje drugdje. Aktualna vlast nije pokazala ni minimum interesa da se uhvati u koštac s nagomilanim problemima i pokuša riješiti barem neke od njih, a mi smo predstavljeni kao neki “partibrejkeri” koji bez razloga šire paniku. Kamo sreće da je bilo tako…

Međutim, činjenice su neumoljive i one govore da je Županija Posavska na dnu razvijenosti u FBiH i sve više zaostaje, broj nezaposlenih veći je od broja zaposlenih i pri tome je više od 35% zaposlenih u javnoj upravi, imamo najnižu prosječnu plaću u FBiH, prosvjetni radnici imaju najmanje plaće u FBiH, policija je neopremljena i s najmanjim plaćama u Europi, financijske dubioze u Zavodu zdravstvenog osiguranja, Županijskoj bolnici, ne isplaćuje se dječji dodatak, krše se prava porodilja zaposlenih u privatnom sektoru (dok su zaposlenice u javnoj upravi privilegirane), prestale su (ili svedene na minimum) uplate poljoprivrednih poticaja, prava razvojačenih branitelja, a na kraju se došlo da više nema novca ni za isplatu plaće proračunskim korisnicima… Moglo bi se nabrajati još mnogo toga, ali vjerujem da je i navedeno sasvim dovoljno. Pridodamo li tome i činjenicu da je iseljavanje, ne samo mladih ljudi, nego i cijelih obitelji postalo svakodnevna pojava jasno je da smo došli do samoga dna. Najlakše je “ubiti glasnika loših vijesti” ali problemi ostaju neriješeni…

Što je, po Vama, ključni razlog problema u društvu?

-Pa ne treba za taj odgovor nikakva posebna upućenost i stručna analiza. Poslijeratna “Daytonska” BiH pretvorena je u privatnu prćiju nekoliko stranačkih lidera (povremeno se promjene imena ali ne i način rada i djelovanja) koji se u fantastično dogovorenoj i uigranoj kombinaciji (svako svoje ovce vara, laže i krade) bave jedino i isključivo osobnim bogaćenjem uskog kruga ljudi i sve aktivnosti su im usmjerene samo na jedno: Ostati na vlasti “još 4 godine”. Pri tome se godinama ponavljaju iste priče o ugroženosti svih od sviju, trećim entitetima, odcjepljenjima i sl. u koje ne vjeruju ni oni koji ih izgovaraju. Sklapaju se “strateška partnerstva” i sa samim crnim vragom samo da bi se osigurale pozicije koje garantiraju lagodan život i enormno bogaćenje.

Kao po pravilu, pred svake izbore dižu se krediti koji se usmjeravaju na kupovinu izbora i nitko ne vodi računa o financijskim dubiozama koje se samo povećavaju, a pogotovo nikom ne pada na pamet ta sredstva usmjeriti u razvoj, infrastrukturu, nova zapošljavanja… Kriminalna privatizacija je iznjedrila političke tajkune i masu nezaposlenog, obespravljenog, poniženog pa i gladnog naroda. Zaista je mučno slušati ljude koji su za desetak godina stekli bogatstva što drugi ne mogu za deset života (da sve što zarade uštede) kako “neće doći do ekonomskog napretka dok se ne riješi nacionalno pitanje”!? Em što su takve nebuloze uvreda za zdrav razum, tud ih još izgovaraju oni koji se upravo deklariraju kao “borci za nacionalne interese”!? Pa postoji li barem minimum ljudske odgovornosti da, ako nešto čime se baviš nisi uspio riješiti za 20 godina, kažeš: “Ja se povlačim, odustajem… ja to nisam u stanju…” Ne, dapače! “Ja sam taj i ako ne bude mene svi ćemo (“njegov” narod) propasti.” Dakle, u situaciji kada se nacionalno pitanje postavlja (i održava) kao pitanje svih pitanja, a ekonomski problemi 20 godina guraju pod tepih, treba li se još čuditi stanju u kome se nalazi ova država?

Demostranti širom zemlje traže nove nestranačke stručne ljude kako bi ponijeli najodgovornije javne društvene funkcije. Imamo li ih? Kako ih naći?

-Apsolutno sam siguran da postoje takvi ljudi. Pa zar smo mi država samih kriminalaca i prevaranata? (U tom slučaju najbolje nas sve politi napalmom i zapaliti da ne zarazimo i druge.) Ne samo da ima takvih ljudi nego sam uvjeren da je ogromna većina ljudi u ovoj zemlji dobronamjerna, savjesna i spremna poštenim radom zaraditi “koricu kruha” i dati nesebičan doprinos društvenoj zajednici, ali je negativna selekcija, nažalost, dovela do toga da su na istaknutim pozicijama, u najvećem broju, ljudi kojim je epitet “pošten” zaista teško prikačiti. Upravo sam sinoć čuo da je u Tuzli za mandatara ekspertne Vlade predložena Svetlana Cenić i siguran sam da ni jedan pošteni i dobronamjerni građanin Tuzle neće imati ništa protiv. Dapače! Daleko važnije pitanje je ima li volje i želje da se stručnim, odlučnim i politički neopterećenim ljudima da prilika da pokušaju ispraviti sve nakupljene probleme koje su im ostavili nesposobni i neodgovorni političari. I, naravno, da li ti ljudi mogu naći ikakvog osobnog motiva preuzeti toliku odgovornost i upuštati se u nešto što najviše liči na “nemoguću misiju”? Možemo se samo nadati da su odgovori na ova pitanja potvrdni jer u suprotnom je zaista teško predvidjeti “kuda plovi ovaj brod?”

U čemu je, po Vama, izlaz iz ove krize?

-Pročitah neko veče vic u kome su “Muji” postavili isto pitanje i on odgovara da ima više izlaza: Rača, Pavlovića most, Šepak, Brod, Šamac, Orašje, Izačić, Doljani, Bijača… Nažalost, stanje je toliko loše i toliko dugo traje da sve veći broj građana, a posebno mladih, “izlaz iz ove krize” vidi u odlasku u inozemstvo. Naravno, da to nije ni rješenje niti izlaz ali je stanje opće krize u svim segmentima toliko duboko da naprosto ne postoji nikakav čarobni štapić ni formula kojom bi se stvari jednostavno postavile na svoje mjesto. Nužne su velike i korjenite promjene na svim poljima, a to mogu samo neki novi, neokaljani, savjesni i odgovorni ljudi. Jesu li to “eksperti” iz prošlog pitanja ili neki novi političari koji ni po čemu neće ličiti na većinu ovih sadašnjih pokazat će vrijeme. Na kraju krajeva, narod je taj koji će morati odlučiti.

Na protestima ili na izborima. Ili će dići glavu, ispraviti se i reći “dosta!” ili će se i opet odlučiti za 50 KM svake četiri godine… Kako god, samo da prestanemo čekati “Europu, Ameriku i Svijet” da nam dođu riješiti probleme. Ma koliko oni bili sukrivci za košmar i ludilo u kome živimo, jedini koji stvari mogu mijenjati su građani i narodi ove zemlje koji se moraju odlučiti: ili će klasna solidarnost pobijediti izfrizirane “međunacionalne sukobe” ili će nas naši vlastodršci i opet uvjeriti da je važnije biti Hrvat, Srbin, Bošnjak… nego biti sit. Države, vlasti, režimi, vlastodršci su se mijenjali i svi su, prije ili kasnije prošli; jedini koji ostaje je narod. Nadam se da će smoći snage i oduprijeti se i ovom zlu koje nas guši i uništava tolike godine. Srdačan pozdrav Vama, vašim čitateljima i svim obespravljenim građanima ove zemlje, uz želju da ustraju u svojim zahtjevima za životom dostojnog čovjeka.

A.P. / Hrvatski dom